 Livanjski sir se počeo praviti još u vrijeme Austro-Ugarske monarhije, točnije 1885. godine. U to vrijeme su se ovce tjerale na ispašu na brdo Cincar, gdje ima i jedan prirodni izvor, i upravo tu Austro-Ugarska je organizirala prvu mljekaru. U zgradama koje su tada napravljene smještena je stara mljekara.
Livanjski sir predstavlja jednu od najkvalitetnijih domaćih vrsta sira u Bosni i Hercegovini.
Ovaj se cijenjeni sir počeo proizvoditi već u 19. vijeku u okolici Livna po uzoru na tehnologiju proizvodnje francuskog sira grojera na obiteljskim gospodarstvima. Zrije prosječno 60 - 66 dana u kontroliranim uvjetima. Miris sira je izrazit i svojstven kraškim sirevima. Okus je pun i ugodan, a kod starijih sireva pomalo pikantan. Najveći proizvođač sira je Mljekara Livno" s godišnjom proizvodnjom od preko 700 tona .
Proizvodnja sira
U pravilu se Livanjski sir pripravlja od ovčjeg, ali u zadnje vrijeme i od mješanog mlijeka.
Za proizvodnju Livanjskog sira uzima se potpuno svježe mlijeko i podsiruje sirilom jačine
1:10000. Temperatura podsiravanja je 32 do 33 Celzijeva stupnja, a traje 45 do 55 minuta.
Kada se sirni gruš dovoljno stvrdne pristupa se njegovoj obradi. Najprije se velikom žlicom okrene gornji sloj, debljine oko 1 cm. Nakon toga sirni gruš se nareže na komade široke 5 do 8 cm i ostave 3 do 4 minute radi izdvajanja sirutke. Zatim se sirni gruš drvenom žlicom premješta od sredine prema rubu posude, tako da se usitni do oblika oraha. Potom se sve ostavi 5 do 10 minuta, kako bi se izdvojilo što više sirutke. Ponovno se sirni gruš usitni do veličine pšeničnoga ili kukuruznog zrna. Tada se gruševina grije na 45 do 48 Celzijevih stupnjeva oko jedan sat uz neprestano miješanje i ostavi taložiti.
Zatim se prelazi na oblikovanje i tiještenje u limenim kalupima volu mena 1,5 do 2,5 kg.
Prije punjenja, kalup se namoči u toplu vodu da se zagrije. U kalup se uloži čista krpa (platneno cjedilo), a u nju si rna gruda. Krpa se mijenja najprije svakih 15 minuta, pa svakih pola sata, a nakon toga svaka 2 sata. Tijekom mijenjanja krpe sir se svaki put okrene na drugu stranu. Tiještenje sira traje 12 - 24 sata, dok krpa nije suha. Tijekom tiještenja sira kalup se optereti, tako da se na 1 kg sira sJavi 5 kg utega. Samo za prva dva okretanja, sir se tiješti vlastitom težinom. Tiještenje se obavlja na temperaturi 15 do 18 stupnjeva.
Poznata zlatnožuta boja
Kora sira je nakon tiještenja glatka i elastična. SOljenje Livanjskog sira redovito se obavlja u 25-postotnoj salam uri. Za priređivanje salamure uzima se 25 kg soli na 100 litara vode.
Oni koji Livanjski sir pripravljaju u kućanstvu, pripremit će manju količinu salamure (250 g soli otopiti u 750 g vode). Salamura se prokuha, ohladi, pa tek tada u nju polože sirevi. Sirevi u salamuri leže dva-tri dana.
U slanoj otopini sir se svaki dan okrene na drugu stranu, kako bi ravnomjerno upio sol.
Nakon salamurenja sir se ocijedi i osuši na zračnom i suhom mjestu. Potom se prenese u prostoriju za zrenje, koje traje šest tjedana. Temperatura u prostoriji za zrenje je 18 do 19 stupnjeva, a relativna vlažnost zraka 80 do 85 posto.
Sirevi se u tijeku zrenja svakodnevno okreću. Pranje zrelih sireva u slanoj vodi obavlja se svakih jedan do dva dana. Zreli Livanjski sir na prerezu je zlatnožuto boje i ima mali broj pravilnih rupica. |
| 
| 
