Fra Bono Mato Vrdoljak

Današnji Franjevački muzej i galerija Gorica - Livno (dalje: FMGG) utemeljeni su ugo­vorom zaključenim između Franjevačkog samostana Sv. Petra i Pavla Gorica - Livno i Općinskog vijeća Livno dana 2. listopada 1995. godine.1 Tim je ugovorom dosadašnja Franjevački zbirka na Gorici, u kojoj je bilo pohranjeno muzejsko blago, kulturna baština Hrvata Livna i livanjskoga kraja, uz nove prostore,2 dobila i novi službeni naslov i novi sta­tus.3 Ova dva pravna čina novoosnovanoj ustanovi FMGG jasno su odredili vrstu djelatno­sti i zadaću "sustavno sakupljanje, čuvanje, stručnu zaštitu, znanstvenu obradu, te prezenti­ranje pokretnih kulturnih dobara (muzejskog materijala)." Nadalje ona "sustavno istražuje, prikuplja, čuva, restaurira, konzervira, kolekcionira i javno izlaže djela iz oblasti likovnih umjetnosti, a naročito likovnih umjetnika čiji su život i djelovanje vezani uz livanjski kraj." Tim ugovorom točno je precizirano koja su njegova prava vlasništva, kao i njegove druge obveze oko uzdržavanja, te plaćanja muzejskih radnika.4
FMGG, kao nasljednik Franjevačke zbirke na Gorici ima svoje duboke korijene u nekadašnjem samostanu Sv. Ive u Livnu i Kaptolu grada Bistrice.5 Zato se s pravom može reći da FMGG po svom sadržaju i obimu odražava na ovim prostorima kontinuitet povi­jesnog zbivanja: od Kelta i I1ira preko Rimljana, te Hrvata od doseljenja do najnovijih vre­mena.
ovonastali muzej, premda u fazi oblikovanja,6 što potvrđuje i ovaj katalog arheološke zbirke, već je danas pravi i moderni muzej koji se predstavlja javnosti kao solidna osnova za nove istraživačke iskorake.

Imajući pred očima novi FMGG, a sjećajući se njegovih najzaslužnijih stvaratelja, drži­mo potrebnim i opravdanim ukratko se osvrnuti: prvo, na samostansku knjižnicu uz koju je muzej stasao, jer će ona biti FMGG i njegovim djelatnicima uvijek pri ruci i drugo: prikaza­ti postupno nastajanje FMGG kroz njegovo oblikovanje u muzejskim zbirkama, do njego­voga prerastanja u današnji moderni FMGG.
Fra Lovro Karaula (1800.-1875.) graditelj samostana i velebne crkve Sv. Petra i Pavla na Gorici, prve crkve s građevinskom dozvolom u Otomanskoj Bosni,7 graditelj je crkve u Ljubunčiću i prve škole u livanjskom kraju - "Karaulina škola".8 Upozoravajući na mnogo­brojne arheološke lokalitete, mogao je nabrojiti i "š es deset i dvije razvaline crkavah kršćanskih i bogomoljnica u ovoj Krajini."9 Karaula potiče mlade fratre da se brinu o kul­turnoj baštini i da je čuvaju. Tako su s livanjskog područja pod njegovim izravnim utjeca­jem i slijede ga: fra Grgo Lozić (1810.- 1876.), fra Filip Kunić (1821.-1871.), fra Mijo Sučić (1820.-1865'), fra Anto Brešić (1855.-1938.), fra Vladimir Dolić (1853.-1942.) i mnogi drugi. Zasluga je ovih mladih fratara da je stara knjižnica u samostanu Gorica s fundusom od 1500. godine do 1850. godine, toliko bogata kako po broju naslova tako i raznovrsnosti pred­meta.IO Naime, ti mladi fratri članovi goričkog samostana, kasnije župnici ili kapelani na livanjskim župama, još kao studenti kupovali su vrijedne knjige po Mađarskoj, Austriji, Italiji i drugim zemljama i donosili ih sa sobom u Bosnu, te su i na taj način obogaćivali fond knjižnice, širili pismenost i duh kulture. 11
Od posebne je važnosti za razvoj i modernizaciju samostanskih knjižnica u Bosni bila odluka Provincijskog kongresa od 24. rujna 1868. godine iz Guče Gore osamostanskim knjižnicama. Tom se odlukom u svakom samostanu imenuje i postavlja knjižničar. Zatim se određuje, da u određene dane i sate samostanske knjižnice budu otvorene čitateljima.12 e umanjujući zasluge drugih knjižničara ili posebnih darovatelja knjiga samostanskoj knjižni­ci na Gorici, između mnogih knjižničara, a time i muzealaca, barem neke treba izdvojiti i spomenuti. Tako npr. fra Alojzije Ću belić (1885.-1946.) posvećuje pažnju katalogizaciji knji­ga, periodike i arheološkim predmetima koji su pristizali u samostan. Fra Anđeo Kaić (1894.­1983.), popunjava periodku, skuplja arheološke spomenike i posebnu pozornost posvećuje sakralnoj i etnografskoj zbirci,13 dok svojim umjetničkim slikama i akvarelima prikazujući dijelove Livna i bliže okolice, obogaćuje fundus samostanske galerije. Fra Miroslav Džaja (1887.-1972.), kao plod svoga pedesetogodišnjeg rada, unosi među muzejske zbirke